Serijski optimizam ili idealizirana konstrukcija življenja? Život nije sređen i vrvi odlukama: Zašto gotovo nitko ne objavljuje metodom vlastite kože?

Posted on 2 min čitanja 261 pogledi

Život je za mnoge problem, nerijetko panika i gorak okus u ustima ujutro kada zazvoni alarm. Putovanja, manikure, masaže, idealne odjevne kombinacije za proljeće ili najnoviji trendovi u bojanju kose gube poantu onda kada se iza klika na članak krije iscrpljena žena, zabrinuta studentica ili tinejdžerica…

Život nije samo crno i bijelo i ne bi trebao biti. Zašto onda intenziviramo da je i zašto neprestano pričamo o drugačijima kada ni onim običnima ne dajemo priliku da imaju raspon mišljenja koje uvažavamo. Pitam se kada smo zaboravili koristiti empatiju na društvenim mrežama? Kada smo prestali pisati metodom vlastite kože ili objavljivati metodom gorkog iskustva? Kada smo postali skupina koja se najviše raduje sadržaju s reklamama i zašto nam ničija tuga nije okej? Hoćemo li od sebe napraviti hodajuće grandiozne narcise uvjeravajući se u to što zastupamo na svojim oblacima online neba?

Nedavno sam naišla na tekstove koji opisuju povećanje suicidalnih misli kod mlađih skupina društva zbog Instagrama, Facebooka i SnapChata. Sve to nimalo me ne iznenađuje jer i sama redovno prelistavajući Instagram postajem svjesna da su društvene mreže postale platforma za samoprezentaciju, hladne i površne odnose i prijateljstva te vrlo plodno tlo za strategije samouzdizanja i egzibicionizam. Postala je prava privilegija naići na ljude koji su u potpunosti neopterećeni sadržajima ili se s njim barem nose kroz ekstremni sarkazam.

Kadgod moji postovi postaju produkt mašte razmišljam o tome dajem im li smisao ili oni samo gmižu u mojoj komfor zoni. Nikad nisam mogla pomisliti da će jedna platforma toliko zaživjeti, a kamoli da ću ja ovdje biti toliko hvalisavo nekorektna. Međutim u prave stvari, tako barem kažu, ulaže se vrijeme i trud, stoga, odgovore na svoje prave upitnosti ionako ne možete pronaći na mrežama – već u sebi.

Oni koji serviraju sadržaj ne žive u okvirima idealizirane konstrukcije već kriju svoje ranjivosti kako bi zadovoljili svoje ciljeve i potrebe, mediji žive ‘klikove’, a influenceri ‘lajkove’. Kontinuirano živjeti od online reakcija drugih ima nemjerljivo manju trajnost. Nekada i radost. Stvarnost je puno drugačija od vina, kavijara i dobrog interijera. Svaki dan uklanjamo ideje o lošim odlukama, lošim mislima, depresivnim ispadima. Život je surov, tren nas tjera da vrištimo svoju udobnost, tren se čini kao da je oduvijek samo radio na lekcijama. U nimalo malo komada objašnjava naše pretjeranosti, ali i naše naivnosti. On vrvi odlukama koje svaki dan zvone na naša vrata čekajući hoćemo li ovoga puta otvoriti mudro, ishitreno, očajno ili kompletno spremni ući u vrijeme do novog obilaska naše adrese.

Stoga, čudo od ljudi ne leži u oazama cyber prostora već u ulaganju u odnose, vrijeme, toplinu i ono najvažnije – intimnost.

ads
signature

Subscribe so you don’t miss a post

Sign up with your email address to receive news and updates!

Previous
PARISIAN VIBE
Serijski optimizam ili idealizirana konstrukcija življenja? Život nije sređen i vrvi odlukama: Zašto gotovo nitko ne objavljuje metodom vlastite kože?