Slast divljine kušala je, kopala i probudila bespuća misli

Posted on 1 min čitanja 159 pogledi

Ovoga tjedna moje tijelo milovale su tvorevine divljine. Ekspedicija je trajala i suviše kratko, no ipak, utješila je svu moju egzistencijalnu svijest i slobodu.

Svaki sažetak koji sam do sada pisala bilo je lako srezati i dati mu ono ključno za navući se i uroniti u moje misli.

Svakog, osim ovoga danas.

O ovom nevjerojatnom “putovanju” usudila bih se pisati danima… Samo, kada bi za to mlada i zaigrana žena u meni pronašla prostora.

Ovako, nudim vam samo svoju slikovitu priču pod obasjanim nebom.

Osvježava me pomisao na zov divljine, grad kušan kamenom…

Bez elegantne prijetvornosti.

Nebo je plavije, a divljina intenzivno i intimno ispunjena mirisma.

Žudnja za onim hladnim šumama jačine je da se gotovo može mjeriti voljom sjemena. Koje probija zemljine opne.

Kažu da je čovjek u divljini zvijer koja gubi strah pod munjom, a pred prirodom stoji kao plijen. Svečano i uronjeno u svoju sićušnost.

Osluškujući granice svoje udobnosti – do sada sam vjerovala da priroda lijepo svladava i zaobljuje svijet. Danas vjerujem da je čovjek samo pozadina.

Divljim staništima, šutnjama i rijekama.

Moja turneja trajala je u gradu Imotskom, a zbog nezaboravnog iskustva obožavat će te Vinariju Matković – nepca i čula vam zahvaljuju.

ads
signature

Subscribe so you don’t miss a post

Sign up with your email address to receive news and updates!

Previous
AUTHENTIC BEAUTY CONCEPT: Brisanje konvencionalnih granica u svijetu gdje (ne)moraš biti savršena
Slast divljine kušala je, kopala i probudila bespuća misli